Bruno Groening - jedan neobičan čovjek
Bruno Groening
(1906-1959)
1949. godine pojavilo se ime Brune Groeninga u svjetlu javnosti. O njemu su izvještavali štampa, radio i tjedne novosti. Mjesecima su događaji oko
ovog "Čudotvornog doktora", kako su ga uskoro nazvali, bili u središtu pozornosti tek osnovane mlade Republike Njemačke. O slučaju Brune Groeninga
bio je snimljen dugometražni film, ovaj fenomen je istraživala komisija sačinjena od vrhunskih znanstvenika, a o njemu se raspravljalo u i najvišim
organima i državne uprave. Ministar rada i socijalne skrbi Sjeverno - Rajnske pokrajine Westfalije, dao je tajno pratiti Brunu Groeninga zbog
prekršaja lječiteljskog zakona. U protivnom predsjednik vlade pokrajine Bayern zastupao je mišljenje, da se ne smije dozvoliti, da se jedna takva
"izuzetna osoba" kao Groening zaustavi i utopi u paragrafima. Ministarstvo unutrašnjih poslova pokrajine Bayern označilo je njegovo djelovanje kao
"slobodno djelovanje ljubavi".
U svim društvenim slojevima se često i kontraverzno razgovaralo o slučaju Brune Groeninga. Emocionalni naboji su rasli. Duhovnjaci, liječnici,
novinari, pravnici, polititičari i psiholozi, svi su govorili o Bruni Groeningu. Njegova čudotvorna iscjeljenja su bila za jedne, milosrdni poklon
jedne više sile, a za druge šarlatanstvo. Ipak istinitost iscjeljenja je dokazana medicinskim istraživanjima.
Bruno Groening je bio običan radnik. Rođen je u Gdansku 1906. a emigrirao je u Zapadnu Njemačku nakon drugog svjetskog rata kada se kao izbjeglica
vratio u domovinu. Živio je radeći različite poslove, bio je tesar, lučki i tvornički radnik, poštar i elektro-monter slabe struje. Iznenada se
pojavio u središtu javnog interesovanja. Vijesti o njegovim čudotvornim iscjeljenjima širile su se cijelim svijetom. Iz svih zemalja dolazili su
bolesnici, stizala su pisma sa molbama za pomoć i razne druge ponude. Desetci tisuća tražitelja pomoći hodočastili su tražeći pomoć. Revolucija u
medicini je sebi krčila put.
Ipak i sile koje su ga željele uništiti širile su svoje djelovanje. Utjecajni liječnici, pravnici i bivši suradnici svrstavali su u službu onih,
koji su htjeli prekinuti djelovanje Brune Groeninga. Slijedile su zabrane djelovanja a započeli su i sudski procesi. Sva nastojanja skrenuti njegovo
djelovanje u uredan tok nisu uspijevala. Jedni su pružali otpor koristeći mjerodavne društvene snage, dok su drugi koristili slabost ili pohlepu za
novcem njegovih suradnika. Kada je Bruno Groening umro u siječnju 1959. u Prizu, posljednji sudski proces protiv njega bio je u punom zamahu. Proces
je obustavljen a konačna presuda nije izrečena. Mnogo pitanja je još ostalo otvoreno.