Bruno Groening

Produbljenje u Učenje Brune Groeninga

"Ovo moje Učenje je jedna izrazita životna mudrost, po kojoj već puno mojih prijatelja živi i s time su već bili uspješni. Kroz primanje ovog Učenja je u njima došlo do potpune promjene, koja ih je u mnogim slučajevima dovela do zdravstvenog uspijeha"

Bruno Groening nikada nije pismeno formulirao svoje Učenje. Nije htio stvarati nikakvu novu filozofiju ili ideologiju. Težio je samo k jednom cilju: pomoći potrebitima. Njima je na njihov put dao Učenje o vjeri koje se nije temeljilo na intelektualnim ili čak znanstvenim razmišljanjima, već na intuitivnom osjećanju duhovnih zakonitosti. Tko se pobliže pozabavi s njima, iznaći će i spoznati neslućenu kompleksnost tih zakona koji sežu mnogo dalje od iscjeljivanja. Pozivao je ljude da vjeruju u dobro i da to primjenjuju u djelo. Zapovijed ljubavi prema bližnjem tvori srž njegova Učenja.

Uzrok bolesti

Mnogi ljudi danas žive u vjeri da je bolest nešto slučajno, što se odjednom pojavi i čovjeka napadne kao iz ničega. Bruno Groening je rekao naprotiv tome:

"Što se čovjek više odvojio od Boga dali svjesno ili nesvjesno u to manje života je u njegovom tijelu. U njemu je tako malo života da organi više ne ragiraju na njega onako kako je to određeno. On kroz život više nije mogao ići punom snagom. On se tu odvojio od izvora snage. On je na kraju krajeva izgubio povezanost s velikim Božanskim izvorom snage. On Božansku snagu više nije mogao primiti u sebe. I tako je ono, njegovo tijelo postalo olupinom."

Kako čovjek ponovo može doći do zdravlja to je Bruno Groening opisao ovako:

"Bog je čovjeka stvorio lijepog, dobrog i zdravog. On želi da čovjek takav i bude. Izvorno su ljudi bili sasvim spojeni s Bogom i tu je vladala ljubav, harmonija i zdravlje, sve je bilo jedno. Ali kad je prvi čovjek poslušao glas, glas zla, koji je dolazio izvan tog jedinstva i kad je onda to i učinio, tada je prekinut spoj i od tada je Bog ovdje, a čovjek tamo. Između Boga i čovjeka je nastao veliki ponor. Tu nema povezanosti. Čovjek – prepušten sam sebi – može biti i te kakav vjernik i moliti, njega će na njegovom životnom putu zlo uvijek napadati i vuči ga dolje u dubinu. Vi ste na svom životnom putu dospjeli tu dolje. Doživljavate nesreču, bolove, neiscjeljiva oboljenja. Ja Vam kažem: Ne idite još niže, već Vas pozivam na veliki preokret! Dođite gore, a preko ponora Vam ja gradim most! Krenite s puta patnje na Božanski put! Na tom putu nema nesreče, nema bolova, ne postoji neiscjeljivo – tu je sve dobro. Ovaj vas put vodi natrag k Bogu!"

Veliki preobrat

Bruno Groening je uvijek ponovo zvao ljude na "Veliki preobrat". On ih je upozoravao da vjeru u dobro sprovedu u djelo, te da se ostave loših navika.

U prvom redu, on je upućivao ljude da ne misle na bolest. Stalno je naglašavao da bolest dolazi od zla i da je ona zlo. Baviti se bolešću znači baviti se zlom. To spriječava iscjeljujući proces, čak ga može i onemogućiti.

"Tko se bavi bolešću, drži je čvrsto i spriječava Božjoj snazi put".

Čovjek se treba odvojiti od bolesti, ne držati je kao nešto svoje, već treba u njoj vidjeti ono loše.

"Bolest ne pripada čovjeku.!"

Bruno Groening je ponudio ljudima oduzimanje bolesti:

"Dajte mi Vaše bolesti i Vaše brige! Sami ne možete izaći s njima na kraj. Ja ih nosim za Vas. Ali dajte mi ih dobrovoljno, jer ja ne kradem!"

"Ako se rastanete od bolesti tako da Vam je mogu oduzeti, onda je dobro. Ali ako je držite, onda ni ja ne smijem ništa napraviti. Sedma zapovijed mi to zabranjuje: ‚Ne kradi!‘ Jer kad bih čovjeku silom oduzeo bolest, sagriješio bih. Ja ne smijem krasti! Tko svoju bolest voli, taj je drži, tko je može zaboraviti, tome ću je uzeti, ali neka je slobodno da i to ne samo u mislima nego i u djelima. Morate slušati moje riječi! Ja Vas ne želim nagovarati. Ako bolest slobodno predate, onda ću Vam sve tegobe uzeti!"

Koliko je unutarnji preobrat svakog pojedinca za Brunu Groeninga bio jako važan, to jasno pokazuje izvadak iz knjige"Veliki preobrat" Kurta Tramplera:

I u privatnim razgovorima sam često čuo od Groeninga, da on snosi odgovornost pred Bogom, iscjeljuje samo ispaćene, kroz čistu Božju snagu. One, koji barem žele živjeti po Božjim zakonima. A da iskljući iz iscjeljenja one koji nisu voljni odvojiti se od zla.

"Rekao je, mogao bih izvršiti masovno iscjeljenje kad bih rekao: Svi bolesnici jednog grada ili jedne države neka ozdrave! Ali zar se tim nebi više izgubilo nego dobilo? Zar bi se loši među bolesnima bili voljni obratiti? Ne bi li iznova zloupotrijebili dobiveno zdravlje? Ne! Čovjek mora najprije u sebi napraviti unutarnji preokret, mora biti spreman izbaciti ono vražje iz sebe da bi pronašao put k Bogu. Tek onda je vrijedan iscijeljenja.”

Slijedeće riječi Brune Groeninga jasno pokazuju to što je rekao i objašnjavaju kako nastaju bolesti.

"Kako je uopće došlo do toga da je čovjek obolio? Izvorni (prvobitni) čovjek nije bio bolestan. Ljudi su postali loši, sve lošiji iz generacije u generaciju. Ološ se tako raširio, da skoro više nije moguće živjeti. Svađe i nesloga u obiteljima, više ratova nego mira među narodima. Brige su u narod donijele duševnu žalost i duboko zahvatile korijen pa je čovjek morao oboliti. Ljudi su opsjednuti, udaljili su se od prirodnog, mnogi su izgubili vjeru u Boga. A tko se udalji od Božjeg puta, taj se udaljuje i od svog zdravlja.”

Ako čovjek želi ponovo dobiti zdravlje preko Brune Groeninga, mora biti spreman rastati se od lošeg. Mora okrenuti leđa zlu i bolesti, od njih se rastati i ne misliti više "moja astma”, "moja reuma” i td.

To nije uvijek lako. To zahtjeva unutarnji preokret. Čovjek mora potpuno preokrenuti svoje mišljenje. Ne smije misliti na bolest, kao što je navikao, nego vjerovati u zdravlje. Treba vjerovati da se čak i neizlječive bolesti mogu iscijeliti. 

Što je to Bruno Groening očekivao od onoga koji traži pomoć? Zar se svako logično mišljenje ne suprotstavlja ovome izazovu? Kako će reumom deformirani zglobovi ponovo doći u red? Kako će ukočeni članci iznova profunkcionirati? Kako je uopće moguće predati bolesti Bruni Groeningu, a da on ne provede nikakvu terapiju, da mu se čak uopće i ne govori o bolesti? Nije li to uvreda svakom čovjeku koji razmišlja znanstvenim načinom.

Ustvari, to je veliki preokret kojeg Bruno Groening očekuje od ljudi, a zapravo znači ostaviti svako naučno, mozgom orijentirano mišljenje na stranu i primiti vjeru u nešto veće. Njegovo Učenje leži na potpuno drugačijim zakonima od onoga što je danas uobičajeno materijalno razmišljanje u duhu vremena. Zbog toga je on često rekao:

"Razumom me se sigurno ne može razumjeti.”

Iscjeljujća struja

Bruno Groening se je sam nazvao posrednikom duhovne snage koja dolazi izravno od Boga i iscjeljuje. Ovu Božju snagu je nazvao "Iscjeljujuća struja”.

Da bi pojasnio bit iscjeljujuće struje, poslužio se je s jednom metaforom. Boga je usporedio s elektranom, a čovjeka sa žaruljom. Žarulja može ispunjavati svoju funkciju samo ako struja iz elektrane ulazi u nju, pa tako i čovjek može živjeti u Božjem redu samo onda ako se hrani i napaja Božjom snagom. Groening je sebi postavio zadatak "transformatora”. On tako pretvara neizmjernu količinu Božje energije, da svaki čovjek dobije samo onoliko koliko može primiti. Njegova sposobnost primanja snage bila je beskonačna. Tako je npr. bilo moguće da u Rosenheimu na Traberhofu (hipodromu) na tisuće ljudi istovremeno osjete iscjeljujuću struju i da dođe do masovnog iscijeljenja. 

Bruno Groening je pojasnio da je u prvobitnom stanju postojala izravna veza između "elektrane” Boga i primatelja čovjeka. Ljudi su na Zemlji živjeli kao Božja djeca u najvećem jedinstvu sa svojim Ocem. Budući da su se okrenuli od Boga, ispali su iz Božjeg reda i prepustili se bijedi i nevolji, što su prilično skupo platili.

Veza između Boga i čovjeka se prekinula. S vremenom je među njima nastajao sve dublji jaz, kojeg ljudi sami od sebe nisu više mogli preskočiti. 

"Budući da čovjek više nikako nije mogao nazad na pravi Božji put, jer je most koji vodi k tom putu bio razoren, a on je trunući stajao na jednoj hrpici zemlje i vrludao po njoj – iznova sam izgradio most k ovom pravom Božjem putu i ako ga budete koristili, ako po njemu hodate, doći ćete na put, na Božji put, gdje ćete i sami uspostaviti vezu s velikim, jedinim Božjim djelom, gdje ćete i dobiti istinitu, izvornu i pravu Božju životnu struju da možete i dalje zdravo živjeti svoj život."

"I tko preko ovog mosta korača dalje pravim Božjim putem, taj će dobiti posve drugačiji osjećaj, biti će začuđen čega sve tu ima, što do sada nije mogao spoznati. Tek ćete se tamo sami stvarno priključiti u veliko Božje djelo."

Tko slijedi Učenje Brune Groeninga i tko se otvori Božjoj snazi, taj će na sebi osjetiti iscjeljujuću struju. U njega će ući potpuno nov životni osjećaj; nestati će bolova, briga i nevolja pred zdravljem, skladom i radošću. Neće više doživljavati Boga kao nemilosrdnog suca daleko iznad zvijezda, nego kao ljubljenog Oca koji je kod ljudi, uvijek spremnog da pomaže. Jaz je prevladan i čovjek iznova doživljava prvobitno stanje.

Namještanje

Kako međutim može čovjek primiti u sebe iscjeljujuću struju, kako da se otvori Božjoj snazi? Bruno Groening je tražiteljima pomoći preporučivao slijedeći sjedeći položaj: nemojte prekrižiti ruke i noge, otvorite dlanove prema gore i stavite ih na natkoljenice. Osim toga, važno je isključiti sve ometajuće misli i potpuno se koncentrirati na ono što se događa u tijelu. Osnovni preduvjet jest otvorenost duha prema vjeri. Na taj način, čovjek se može otvoriti ulasku spasonosne snage. Bruno Groening je rekao:

"Bog nam daje sve dobro, samo moramo ono što nam On šalje primati u sebe. Dakle – činite to!”

Zašto je tjelesni stav toliko bitan, pojasnio je na slijedeći način:

"Oni koji lako pokreću svoje udove, često ih i rado zgrče; to je također moć, moć navike. Prekrižene noge; naravno da ponekad možemo tako sjesti, odnosno rastezati se, ali ne onda kad želimo primati dobro u sebe. Tada moramo sjediti ili - stajati slobodno, s otvorenim dlanovima, praznim rukama!”

Kurt Trampler je pisao u svojoj knjizi "Veliki preobrat”:

"Važno je (…) osim nutarnje pripreme, obaviti malu vanjsku ali važnu pripremu. Treba sjesti uspravnih leđa, bez križanja ruku i nogu. Međusobno dodirivanje dlanova, stvara po Groeningovu mišljenju kratki spoj životne struje u gornjem dijelu tijela a križanje nogu vodi do iste stvari u donjem dijelu tijela. Tko redovito čini ovakve greške, mogao bi si dugoročno gledajući navući prilično neugodne bolesti.”

Bruno Groening je svjesno primanje snage nazivao "Namještanje”. Čovjek se namjesti na primanje iscjeljujuće struje. Gdje i kada se to dešava nije bitno. Važno je samo da ima mir, da isključi sve ometajuće misli i da točno promatra što se događa u njegovu tijelu. Bruno Groening je stalno pitao svoje slušatelje što osjećaju?”

"Trebate se namjestiti samo na primanje prave Božje pošiljke, bolje rečeno: da to postignete. Kako ćete to postići, to ćete sami utvrditi. No stalno iznova moram govoriti, to će biti tek onda kad budete svom tijelu poklanjali pravu pažnju, i pazili na to što se u njemu događa, a manje na ono oko njega, nego samo na ono u njemu, u vašem vlastitom tijelu.”

Svaki čovjek može osjetiti iscjeljujuću struju na vlastitom organizmu. Jedan osjeća trnce, drugi hladnoću ili toplinu. Treći mora pokretati ruke ili noge, a četvrti se trese. Tako iscjeljujuća struja izaziva kod pojedinaca najrazličitije reakcije.

Regulacije

Kod primanja iscjeljujuće struje, neki ljudi dobiju bolove. Ovakvu pojavu, Groening je nazvao regulacijama. One su znak da se organizam pomalo sređuje. Regulacije ne mogu se uspoređivati s bolovima bolesti. Oni djeluju kroz iscjeljujuću struju i izraz su čišćenja oboljelih organa. Kurt Trampler je o tome napisao:

"Regulacije često zbunjuju tražitelje pomoći. Groening je rekao da su oni nužni. Neke ljude hvata strah kad nastupe regulacije, jer se boje daljnjeg pogoršanja njihova stanja. Prestraše se i kažu: "Sad je još gore, idemo k liječniku. Groening:

"Zbog toga želim vas upozoriti, da kad dođe do regulacija, naprosto izdržite. Neće se desiti ništa loše, samo će doći do da će čovjek ozdraviti."

Regulacije se mogu različito očitovati. Bolovi mogu biti slični bolovima od bolesti, a ponekad još i jači. Mogu biti i posve drugačiji. To je različito od slučaja do slučaja, jer svako ljudsko tijelo reagira individualno na spasonosnu snagu.

Regulacije se ljudima ne mogu oduzeti. One su dio procesa čišćenja, kod kojeg se iz tijela duhovnim putem odstranjuje prljavština bolesti.

Bruno Groening je pojasnio pojavu regulacija na primjeru jedne prljave kante za mlijeko. Upitao je što treba uraditi da se kiselo, smrdljivo mlijeko iz kante zamijeni sa svježim. Odgovor je jasan: najprije treba pokvareno mlijeko izliti van, a onda oprati kantu. Slično tome, u prenesenom smislu jest kod ljudi. Usporedimo li tijelo s kantom, a bolest s pokvarenim mlijekom i zdravlje sa svježim mlijekom, onda se čovjek treba u mislima odvojiti od bolesti – izliti pokvareno mlijeko. Nakon toga će se tijelo očistiti od prljavštine bolesti, i to s regulacijama. Svježe mlijeko može se uliti samo u čistu posudu - zdravlje, ulazi u čovjeka.

U jednoj drugoj metafori, čovjeka je usporedio sa zdjelom za voće:

"Uzmite zdjelu napunjenu svejedno čime, što se mene tiče, recimo sa voćem, koje je danima stajalo u njoj, a nitko se nije brinuo, nitko nije znao kako da ga održi svježim. Više ne možete uživati u ovakvom voću. I dođe vam netko tko vam hoće dati novo, svježe voće. Bila bi stoga velika glupost svježe voće staviti na pokvareno, jer bi se i ovo svježe ubrzo pokvarilo. Želite li imati zdravo voće, onda morate najprije istresti iz zdjele van pokvareno, nezdravo voće. Ne samo to, morate oprati i zdjelu za voće, da možete u nju staviti svježe voće. Usporedite zdjelu sa svojim tijelom, trulo voće s vašim bolesnim organima, a zdravo s onim što si priželjkujete. Međutim, sve to je nemoguće ne budete li u stanju ono loše izbaciti iz sebe. To znači da se ne smijete baviti s bolestima."

Slobodna volja

Kada se pojave bolovi, nije uvijek lako vjerovati u regulacije. Mnogo ljudi postaje tada nesigurno. Jesu li to regulacije ili simptomi bolesti? Počinje nutarnja borba, borba za vjeru; odlučujuća bitka za iscijeljenje i koliko će cijeli proces trajati. Ona ovisi o tome u koga se više vjeruje, misli li se više na bolest ili na iscijeljenje. Ako se više vjeruje u bolest onda će je čovjek i zadržati, ali bori li se vjerovati u zdravlje, onda će doći do iscijeljenja. Čovjek odlučuje sam.

To je jedna od ključnih zakonitosti u Učenju Brune Groeninga. Naglašavao je uvijek iznova kako čovjek ima nedodirljivu slobodnu volju, najveći poklon kojega je Bog mogao dati nekom živom biću. Ona podiže čovjeka sa stupnja osuđenog stvorenja na stupanj slobodnog djeteta, koje ne slijedi Očeve zapovijedi silom već voljno. Ipak, ona mu omogućuje i da se ogriješi o Božje zakone. Bruno Groening je najviše poštivao slobodnu volju. Zbog toga može pomagati samo onome tko dopusti da mu se pomogne, onome tko je spreman odvojiti se od bolesti. Bruno smije oduzeti ljudima ono što mu dopušta njihova slobodna volja. Tko ‘sjedi’ na svojoj bolesti i stalno na nju misli te o njoj govori, uzalud će čekati na iscijeljenje. Bruno Groening je rekao:

"Smijem pomagati ljudima da nađu put k Dobru, ali ne mogu im oduzeti odluku, niti ih prisiliti na dobro. Svatko mora sam naći svoj put." 

Dobro i zlo

Ima li čovjek kroz slobodnu volju mogućnost odlučivanja, postavlja se pitanje: Kakav je izbor između te dvije mogućnosti? Bruno Groening je rekao o tome:

"Priznajte prijatelji i ne zaboravite da čovjek živi između dobra i zla. Živi između: tu je dobro, tamo loše, između je čovjek i on odlučuje."

Čovjek može birati. Može činiti dobro ili loše. Ako je netko od njegovih bližnjih u nevolji, može mu pomoći, a može biti bezobziran, iskoristiti za sebe nevolju i bijedu drugih ljudi. Može raditi što hoće.

Čovjek se u svom životu uvijek svjesno ili nesvjesno nalazi na raskrižjima gdje se treba odlučiti kojim putem da krene, dobrim ili lošim. Obično su svakodnevni događaji ti koji mu odrede tijek sudbine.

Ako npr. bijesan na iskrene riječi prijatelja prekine s njim, ako zbog ljutnje na svog šefa napusti radno mjesto ili zbog povrijeđenog ponosa ako netko odbije njegovu ponudu. Često se radi o spontanim odlukama koje kasnije požali, ali ih više ne može ispraviti. Jedan mali trenutak može odrediti tijek njegova budućeg života, tijek prema dobru ili prema zlu.

Kako dolazi do toga? Što skriva pojam "dobro” ili "zlo”? Nije li cijeli život proizvod slijepog slučaja, kojemu je čovjek prepušten ovako nemoćan?

Bruno Groening je pojasnio da - dobro dolazi od - Boga, a Zlo od njegova protivnika – Sotone, koji doista postoji i čiji je cilj uništiti sve dobro, ono Božje. Bruno Groening:

"Tko to radi, tko ovdje pokušava uništiti to Božje dobro? Odakle dolazi bolest, bolest na usjeve Zemlje? Uzmite što hoćete, bilo neki plod ili neko živo biće, Sotona stalno iznova pokušava sve to uništiti. Čak mu je uspjelo načeti čovjeka”

"Sotona, koji ekzistira na ovoj Zemlji, sve je poduzeo da uništi dobro i Božje."

"Gdje je Bog, tu je ljubav, gdje je Sotona, tu je rat!"

U duhovnome, oba pola nalaze se jedan nasuprot drugome: Bog kao sam život i Sotona koji želi uništiti taj život. Njima su na raspolaganju vojske duhovnih bića i vodi se tvrdokorna borba.

Obje strane raspolažu s mnogo energije. Njihovo je biće Bruno Groening opisao s jednostavnim riječima:

"Božja snaga nas izgrađuje, a đavolja, sotonska nas razara.”

Čovjek može u sebe primiti obje, i pustiti ih da djeluju, jednu da nas uzdiže i jača, a drugu da nas uništava i oslabljuje. Pozitivna snaga nam donosi zdravlje, negativna bolest.

Bruno Groening je rekao da bolest dolazi od zla, a nije kako se često tumači – Božja kazna! Takve misli nazvao je lažima i energično ih je odbio. Bog ne kažnjava. Bolest je znak za naše pogrešne misli i djela. Ako se ukloni uzrok tome, onda će i njihovo djelovanje proći, a to je Božja volja.

"Bolest nije kako ljudi vjeruju božja kazna. Može se usporediti s djetetom koje je napustilo roditeljski dom. Roditelji ga više ne mogu štititi, ne mogu ga čuvati od zla. Tako smo i mi napustili našeg Oca. Ne smijemo zaboraviti da smo i mi samo djeca Božja. Samo nam On može pomoći. On će nam i pomoći ako mi iznova nađemo put k njemu."

Misli su duhovne snage

Bruno Groening je često od svojih slušatelja zahtijevao da kontroliraju svoje misli i da primaju samo dobre misli. Bog i Sotona nisu samo izvori snage, nego i izvori misli. Oni neprekidno šalju misli: Bog dobre, Sotona loše. Čovjek ne može sam proizvoditi misli, kaže Bruno Groening, nego posjeduje sposobnost primanja misli.

"Veoma je važno kakve misli čovjek prima jer misli su snage. Želi li čovjek dobro, pomaže mu Bog, želi li loše, pomaže mu Sotona.”

Čovjek nije bez ikakve volje prepušten svemu i svačemu što mu dolazi na um. Sam odlučuje koje će misli podnositi, a koje neće. Ipak, izbor treba biti savjestan, a ne površan. Iza svake misli jest snaga; pozitivna misao daje snagu a negativna ju oduzima. Dobra vijest nas oduševljava a tužna obeshrabruje. Misli su duhovne snage. One u sebi nose snagu o kojoj današnji čovjek više skoro ništa i ne sluti. Misao nikla iz ljubavi može djelovati tako da se čovjek žrtvuje za drugu osobu, da život za nju. Misao nikla iz mržnje može čovjeka dovesti do toga da ubije drugog čovjeka.

"Stoga se čuvajte svake zle misli.”

"Dragi prijatelji, do danas biste trebali biti svjesni toga da ako ste primili samo jednu zlu misao, često ste ustanovili, da je pritom još više zlih misli ušlo u vas i da ste vi nakon svega govorili ružne riječi. Dakle sve što primite u sebe, morate i dati od sebe."

"Primanjem samo jedne zle misli, postajete sluga zlu, doista postajete sluga Sotone. Dozvolite da vam se to kaže!”

Što može netko protiv depresivnih, sumnjivih, strahovitih misli, ili protiv misli koje nas sile na nešto, kako da se borimo protiv njih? Pojave se iznenada, iz ničega, napadnu nas i hoće nas posve obuzeti. Što onda?

Sotona želi čovjeka pomoću negativnih misli zavesti i skrenuti s Božjeg puta. On želi da se čovjek boji, da se ljuti, da sumnja u dobro i da se ogriješi o Božje zakone. Da bi to postigao, predočava mu kao da je čovjek loptica prepuštena lošim mislima i osjećajima koji se poigravaju njime. To je laž i prijevara.

Bog je čovjeka stvorio da sam odlučuje kako će misliti, govoriti i raditi. Preleti li neka loša misao pred njegovim unutarnjim okom, on ju zasigurno može mirno i čvrsto odbiti. Ostane li pritom čvrst, zlo se mora maknuti i neće imati više nikakvu moć nad njim. Čovjek odlučuje sam, sa svojom slobodnom voljom o svojoj sudbini.

"Čovjek postupa po svojoj volji. Kakva volja, takva misao. Misao pokreće čovjeka na djelo."

Bruno Groening nam na jednostavnom primjeru pokazuje koliko su misli važne. Kod gradnje kuće, prvi je poticaj zapravo želja da se sagradi kuća. Nakon toga misao postaje sve konkretnija, dok ne prodre u prvi plan. Do tada gradnja postoji samo u mašti budućeg kućevlasnika. Konačna gradnja je tek prvi korak na dugom putu, na kojem su potrebna bezbrojna razmišljanja i pripreme.

Isto tako je sa iscijeljenjem. Najprije mora postojati volja za ozdravljenjem, zatim se treba u mislima rastati od bolesti i primiti vjeru u ozdravljenje. Zadnji korak na tijelu jest iscijeljenje. To nije djelo ljudi već Božje milosrđe. Čovjek ga ne može zaraditi ali ga može postići. 

Čovjek je duh

Bruno Groening je svojim slušateljima objasnio stvarnu bit ljudi: 

"Tko ste vi? upitao je. Nitko od njegovih slušatelja nije znao odgovor, osim što su izrekli svoje ime. To Bruno Groening nije uvažio. Jeste li vaše tijelo?, istraživao je dalje. Mi prijatelji, promucali smo na ovo pitanje "da”, nismo znali bolji odgovor. Nato je došlo njegovo kategorično "ne” i dalje je uporno pitao: "Ustvari, tko ste vi?” Zbog naše šutnje, objasnio nam je da smo mi oduvijek duh, a ne tijelo. Samo, dobili smo na posudbu od Boga ovo tijelo za naš zemaljski život, primili smo ga kod rođenja, i predati ćemo ga zemlji kad budemo išli kući, k svom Ocu. Naša duša uspostavlja vezu između duha i tijela i odnosi sa sobom u zagrobni život dobra i loša iskustva. Duša je nositelj Božje iskre, koja u trenutku kad se čovjek otvori u povjerenju omogućuje vezu s Bogom. Zatvori li se u nepovjerenju, veza s Bogom se prekida.”

Dakle, tijelo nije tako bitno za čovjeka već je ono samo zemaljska obloga duha i duše. Stoga kad tijelo umre, nije sve gotovo kako to danas mnogi vjeruju, nego život teče dalje nevezan za tijelo.

Čovjek je duh, tijelo mu je Bog dao kao alat sredstvo za zemaljski život. Konačna odluka ljudi jest korištenje tijela za dobro, s vjerom u pomoć, kako bi se dobre misli pretvorile u djelo. Radi slobodne volje, čovjek ima mogućnost i zlouporabe tijela, da krade, ubija i uništava. Po djelima se vidi tko je s kim u vezi, u čijoj se službi nalazi: u Božjoj ili u službi Sotone. To ne znači da je čovjek kao takav dobar ili loš, već:

"Čovjek jest i ostaje božanski; on nikada nije vražji, nikada sotonski; čovjek nikada nije zao, ali napusti li Boga ili se sam zapusti, onda ga zlo može opteretiti. Posve ga obuzme i mora mu služiti. Od zla ne možemo očekivati ništa dobro! Kao i od Boga ništa lošeg!

"Ako je čovjek preslab, potpada pod djelovanje zla, pada sve niže, pa ne može ići dobrim putem uzbrdo jer mu nedostaje snage, pada i pada zlu u naručje prepustivši mu se. Ne dođe li sada netko tko će ga spasiti, pomoći mu i izvući ga odatle, onda je na neko vrijeme izgubljen. Otada će morati služiti zlu."

Dužnost svakog čovjeka je držati svoje tijelo u redu. Svaka negativna misao, svaka zla riječ i svako zlodjelo, šteti tijelu. To znači da ako duh nije povezan s Bogom i prepusti li se negativnoj snazi, može doći do oboljenja tijela.

Otvori li se duh iznova za primanje Božje snage rezultat će biti iscijeljenje tijela. Iz tog razloga je vlastiti duhovni stav uistinu odlučujući. Iscijeljenje se nikada ne smije obećati. Uvijek ovisi o čovjeku samom koliko će se otvoriti prema dobru i prihvatiti srcem Učenje Bruna Groeninga. Liječenje tijela može samo pobijediti posljedice, ali ne može otkloniti uzrok. To može samo čovjek ako u sebi sprovede"veliki preobrat”.

Bog je najveći liječnik

Iscjeljivati može doista samo Bog, a nikako čovjek. Bog je najveći liječnik. Za Njega ne postoji neiscjeljivo i nema nemogućeg. Bruno Groening je stalno govorio:

"Uzdaj se i vjeruj, Božanska snaga pomaže i iscjeljuje!”

Jedino što on očekuje od nekog tražitelja pomoći je spremnost da mu povjeruje, da vjeruje u Boga i u Njegovu spasonosnu snagu i da prihvati vlastito iscijeljenje. Ispuni li čovjek ovaj preduvjet onda mu Bruno Groening može pomoći. Čak i kad je kod pojedinaca vjera slaba, on im nudi svoju pomoć:

"Ne možete li povjerovati već danas, onda ću to učiniti ja za vas, sve dok stvarno ne povjerujete. Ne molite li se danas jer ne možete, ja ću to učiniti za vas."

Tako se svakome može pomoći preko Brune Groeninga. Nitko nije isključen. Svima treba pomoći. Svi trebaju doživjeti spasenje. Neka ljudi ne dožive Boga kao suca koji kažnjava već kao dragog Oca. Svi su ljudi Njegova djeca, a On je njihov prijatelj i spasitelj.

Preko Brune Groeninga, čovjek iznova može doživjeti Božja čuda: šepavi hodaju, slijepi vide a izmučeni se ponovno vesele životu. Bog je u svakom čovjeku najveći liječnik i pomagać. Ništa Mu nije nemoguće. Bruno Groening je rekao:

"Ima mnogo toga što se ne da objasniti, ali ničega što se ne može dogoditi.”