Vremenksi svjedok gospodin Steurer
Bruno Gröning pomaže ratnom invalidu
Bruno Gröning je često putovao vlakom k tražiteljima pomoći. Na jednom od putovanja dogodilo se sljedeće:
G. Steurer: "Vlak u kojem je sjedio Bruno Gröning ulazio je na kolodvor u Innsbrucku. Tu je kratko stajao. Bruno Gröning je otvorio prozor svog kupea i gledao van. U isto sam vrijeme stajao na peronu. Imao sam jake bolove.
O Bruni Gröningu i njegovom djelovanju na čovječanstvo koje pati saznao sam iz članka u novinama. Preko puta mene je stajao brzi vlak iz kojeg je gledao Bruno Gröning. Otišao sam tamo i zamolio Brunu Gröning da mi pomogne, jer sam imao tako jake bolove. Bruno Gröning je kratko otišao u svoj odjeljak i s prozora mi dodao kuglicu od staniola. Rekao mi je da tu kuglicu polegnem na mjesto gdje su bolovi i da se molim. Zatim je vlak krenuo.
Bolovi su dolazili od rana koje sam zadobio prilikom eksplozije mine. Od tada mi nedostaju desno oko i jedna ruka. Odmah sam poslušao savjet Brune Gröninga te sam polegao kuglicu na mjesto gdje sam imao bolove. Bolovi su ubrzo nestali. Nisu se više vratili. Od prvog trenutka gospodin Gröning je na mene ostavio poseban i silan dojam. Imao sam osjećaj da je on čovjek koji stvarno može pomoći. On za tu kuglicu nije tražio novac, već mi je jednostavno nesebično pomogao."