1949. godine u žarištu javnosti

Djelovanje Brune Gröninga u Herfordu

Tisuće oboljelih i tražitelja pomoći opkolili Gröninga

Devetogodišnji je Dieter Hülsmann već duže vrijeme ležao u krevetu. Bolovao je od progresivne distrofije mišića, a niti jedan od konzultiranih liječnika i profesora nije mu mogao pomoći. Dijete je opet prohodalo nakon što se Bruno Gröning zauzeo za njega. Inženjer Hülsmann - oduševljen iznenadnim iscjeljenjem svog sina - zamolio je svog gosta da ostane. Htio je pozvati i druge bolesne ljude kojima bi taj ‘čudotvorac’ trebao pomoći.

Bruno Gröning je prihvatio ponudu te je iz dana u dan dolazilo sve više tražitelja pomoći. Sve je više ljudi saznavalo o čudotvornim događanjima oko Gröninga. Nije potrajalo dugo i njegovo je ime bilo u svim ustima. Novine su izvještavale o "čudotvornom doktoru", a u Britanskoj zoni postao je tema dnevnih razgovora. Na tisuće ljudi hrlilo je prema Wilhelmsplatzu, a mase su opsjedale kuću.

Manfred Lütgenhorst iz dnevnih novina  Münchner Merkur pisao je 24. lipnja 1949. godine između ostalog: "Kad sam u 10.30 sati prije podne stigao u Herford, pred malom dvokatnicom na Wilhelmsplatzu stajalo je oko tisuću ljudi. Bila je to neopisiva slika bijede. Bezbroj oduzetih u kolicima, druge su nosili njihovi rođaci, slijepi, gluhonijemi, majke sa zaostalom ili oduzetom djecom, stare bakice i mladi muškarci gurali su se i stenjali. Oko stotinu automobila, kamiona i autobusa bilo je parkirano na trgu i svi su stigli izdaleka."

Paraliza, čirevi na želucu, sljepoća, "Gospodin Gröning me pogledao i sada sam opet potpuno zdrav."

Manfred Lütgenhorst nastavlja: "Vjerujete li da ćete biti iscjeljeni?" upitao sam bolesne. Klimnuli su glavom. Jučer ste trebali biti ovdje, odgovorio mi je jedan. Gospodin Gröning je bio u Viersenu u Rajnskoj oblasti, a ovdje u dvorištu ustalo je pet oduzetih te su kući otišli zdravi. Daljinsko iscjeljenje - dvorište ih je iscjelilo. Drugi bolesnici su to potvrdili.

Prolazio sam kroz mnoštvo stenografirajući njihove čudesne priče. Bilo ih je dovoljno da se ispuni čitava knjiga. Kada sam zapalio cigaretu, jedan mlađi čovjek pored mene mi reče: "Molim Vas prodajte mi jednu!" Nosio je uniformu i sličio je povratniku iz ruskog zarobljeništva. Dao sam mu cigaretu, zapalio je i oduševljeno rekao: "Gledajte, sad sve mogu učiniti sam!" Pritom je pokretao svoju desnu ruku sa svim prstima kao i desnu nogu. "Je li i vas iscijelio Gröning?" upitao sam ga. "Da, u Rusiji se ukočila moja desna strana. Gospodin Gröning me pogledao i od tada sam opet potpuno zdrav, a to još uvijek ne mogu shvatiti." Sav sretan njihao je svojim udovima.

Krenuo sam prema skupini koja se okupila oko sjedokose četrdesetogodišnje gospođe. ‘Naravno’, čuo sam gospođu kako kaže ‘Gospodin Gröning me je također iscijelio. Imala sam ogromne čireve na želucu, sve sam više mršavila i od bolova više nisam mogla spavati. Kod Gröninga nas je bilo dvanaestero. (…) Pogledao me je i odjednom mi je bilo kao da su mi čirevi otpali na zemlju, poput kamenja. Otada više nemam bolova, sve se više debljam, a rendgenski su snimci pokazali da čirevima više nema ni traga. Stavila sam se na raspolaganje liječničkoj komisiji za pregled. Mogu vam reći da su se čudili!’

Gospođa je nastavila: ‘No sve to nije ništa. Prošlog tjedna bio je tu na dvorištu jedan slijepac. Čekao je danju i noću. Budući da tu esto prolazim, upao mi je u oči. Sažalila sam se nad njim i pozvala sam ga na jelo. ‘Ne’ odbio je. ‘Ne smijem propustiti trenutak kad gospodin Gröning izađe’. Zatim sam mu donijela kruha i rekla kako ću se pobrinuti da ga dovedu do željezničkog kolodvora. ‘Nitko mi ne treba, jer ću sam moći otići na kolodvor.'’ Potom sam doživjela na vlastite oči : gospodin Gröning je došao, a mladić je povikao: '‘Ponovno vidim!'’ Doista, mrene je nestalo s njegovih očiju. Opisao mi je kakvu torbu držim u ruci. Rekao je: '‘Tamo je neki auto, a tu je i njegova registarska tablica'’ te je sam otišao na željeznički kolodvor. Svi su oko njega plakali od radosti.’"

Zabrana iscjeljivanja od strane vlasti i medicinske struke

Nije dugo trajalo da se i vlasti - naročito zdravstvene vlasti - pozabave tim slučajem. Formirana je istražna komisija, a Bruno Gröning je dobio zabranu iscjeljivanja. Neki su utjecajni liječnici bili njegovi zakleti neprijatelji. Činili su sve da spriječe njegovo djelovanje te su zahtijevali da Bruno Gröning podvrgne svoju sposobnost iscjeljivanja znanstvenoj provjeri. Kakva su se uvjerenja skrivala iza zabrane djelovanja, pojasnit će slijedeće izjave mjerodavnih liječnika sudionika: "Gröning može dokazivati što god hoće, no neće mu se izdati dozvola za iscjeljivanje", "Upuštanje s Gröningom blati čast liječničke profesije." Krajem lipnja 1949. godine morao je konačno napustiti Herford. Svi su napori da dobije dozvolu iscjeljivanja propali.