Prvi sudski postupak oko zabrane iscjeljivanja (1951.-1952.)
Djelovanje Gröninga – aktivnost iscjeljivanja u medicinskom smislu?
Tužba podignuta radi nedozvoljenog vršenja ljekovite djelatnosti
Godine 1951./52. Bruno Gröning je prvi put stao pred sud u Münchenu zbog nedopuštenog liječenja. Premda je Bavarsko ministarstvo unutarnjih poslova gledalo 1949. na njegovo djelovanje kao na slobodnu amatersku djelatnost, sada su to isto djelovanje vrednovali u medicinskom smislu.
Optužba se oslanjala na Zakon o iscjeliteljima i terapeutima iz 1939. godine, koji je ukinuo svaku slobodu liječenja kako bi se omogućilo djelovanje samo liječnicima koji su bili nacionalsocijalisti.
Kršenje ili nekršenja Zakona o iscjeliteljima i terapeutima
Bruno Gröning oslobođen je na prvom i drugostupanjskom sudu. Predsjedavajući sudac Pokrajinskog suda u Münchenu izjavio je u svojoj presudi u ožujku 1952. godine:
"Sud smatra primjerenim osuditi optuženoga na temelju jednostranog stručnog vještačenja. Naime, više je nego sporno, spada li uopće Gröningova djelatnost pod Zakon o iscjeliteljima i terapeutima ili ne, budući da to zadire u područje koje je do danas nedovoljno istraženo."
Ovo je oslobođenje doduše potvrđeno i u prizivnom postupku, ali je djelovanje Brune Gröninga izrazito opisano kao liječenje u smislu Zakona o iscjeliteljima i terapeutima:
"Optuženi je tako bez dozvole i bez liječničke diplome obavljao djelatnost utvrđivanja, liječenja i ublažavanja bolesti, patnji ili tjelesnih oštećenja u smislu Zakona o iscjeliteljima i terapeutima (HPG).[…]"
Isključivanje krivnje zbog zablude istoznačno je sa zabranom iscjeljivanja
Presuda dalje glasi: "Optuženog nisu mogli stoga osuditi, jer su smatrali da se on, s obzirom na objektivna obilježja o stvarnom stanju stvari provedbe liječenja, nalazio u zabludi koja isključuje svaku krivnju, pa time nije djelovao namjerno."
Kako je zabluda, koja isključuje krivnju u kojoj se Bruno Gröning navodno nalazio, potvrđena sudskom presudom, ona se, unatoč oslobođenju od krivnje, istovremeno smatrala i sudskom zabranom iscjeljivanja. Otada je Bruno Gröning morao znati da je njegovo djelovanje iscjeljivanja zabranjeno u smislu Zakona o iscjeliteljima i terapeutima (HPG). Nisu spoznate stvarne okolnosti njegova rada, koje, na temelju njegove metode iscjeljivanja, nisu imale ama baš ništa zajedničko s liječenjem u medicinskom smislu.
