Poznati slučaj Dietear Hülsmanna

Sljedećeg smo dana bili opet u Herfordu i Lanzenrath je predložio Fischeru da još jednom pogleda slučaj Dietera Hülsmanna. Radilo se o devetogodišnjem sinu inženjera Hülsmanna čijie je navodno iscjeljenje Gröninga izvuklo iz anonimnosti. Prvi put smo stupili u kuću iz koje je potekla Gröningova slava i u kojoj se donedavno zadržavao. Dieter Hülsmann nije nikada naučio pravilno hodati. Međutim, nitko nije spoznao pravi karakter njegove bolesti. Dugo je vremena proveo u gipsu. Na kraju su u Münsterskoj sveučilišnoj klinici utvrdili progresivnu distrofiju mišića, dakle uznapredovalo gubljenje mišića.

Nakon gotovo jednogodišnjeg boravka u Bethelu, jedan od tamnošnjih liječnika je objasnio: "Možete dječaka ostaviti ovdje. Također ga možete odvesti kući. Pomoći mu ne može nitko." Na kraju dijete više nije moglo ni sjediti, noge su mu bile hladne kao led. Zagrijani pokrivači, termofori niti električni jastuci nisu mogli odstraniti osjećaj neprestane hladnoće i neosjetljivost nogu. U takvom je stanju bio kada je Gröning poduzeo jedinstveni, jednokratni tretman. Dečak je, ukratko nakon toga, osjetio snažno pečenje u leđima i iznenadno zagrijavanje nogu. To je potrajalo i dovelo do toga da je dječak opet mogao, doduše ljuljajući se, hodati.

Slučaj Dietera Hülsmanna bio je uvučen u najžešće rasprave u borbi dvaju mišljenja i na obje se strane pretjeravalo. Sigurno, nije moglo biti govora o iscjeljenju. Ali, isto je tako tvrdnja da se Gröningovim tretmanom nije ništa promjenilo, bila pakosna izopačenost. Nakon istraživanja, profesor Fischer je bio mišljenja da se, zapravo, radilo o progresivnoj živčanoj atrofiji mišića, dakle, o degeneraciji živca, koji se iz kralješničke moždine grana u mišiće i utječe na njihovo ishranjivanje i razvoj. Izlaznu točku degeneracije vjerojatno su stvarale stanice prednjeg roga. U njih ulaze živčana vlakna, koja dolaze iz velikog mozga. Iako ta vlakna nemaju neposredan dodir sa živcima koji vode u mišiće, ipak dolazi do prijenosa ili prespajanja impulsa koji dolaze iz mozga. Nije se moglo poricati da su degenerirani živci postigli neuobičajeno oživljavanje i dalje ga prenijeli na mišiće nogu. Ono što nas je najviše zapanjilo, bila je činjenica da je Gröning postavio dijagnozu koja se upravo neugodno približila anatomskoj zbilji.

Kargesmeyer je već tvrdio da mu je Gröning, a da ga nije ispitao, rekao da pati od bolova na licu i da ga oni muče već od njegove druge godine. Smatrali smo da je to pretjerivanje zahvalnog pacijenta. Međutim, kod Dietera Hülsmanna postojalo je jasno izvješće o Gröningovoj dijagnozi, potvrđeno od strane svjedoka. Gröning je govorio o živcima u leđnoj moždini i pri tome opisao mjesto na kojem se nalaze oboljele stanice prednjeg roga. Na tom je mjestu dječak tada osjetio žarenje, a nakon toga treperenje, što je Gröning opisao kao početak regeneracije i usporedio s treperenjem žarulje u koju polagano "dotječe" struja. To je objašnjenje zvučalo primitivno. Ali, toliko se približilo stvarnosti, da nas je taj događaj duboko dirnuo.

Na rubu nepojmljivoga

Naše konačno opredjeljenje za Gröninga uslijedilo je nakon događaja koji smo doživjeli ukratko nakon pregleda Dietera Hülsmanna, koji je izvršio professor Fischer. Uveli su nas u dnevnu sobu, a da nismo ni slutili da je tu nekada radio Gröning. Umoran, profesor Fischer je sjeo u jedan od naslonjača. Gotovo u istom trenu, njegovo je lice postalo samrtnički blijedo. Borio se da dođe do daha, no, vrlo brzo se doveo pod kontrolu. Zatim nas je pogledao suženih očiju kao da ga se dotakla neka zagonetna sila čije si porijeklo nije mogao objasniti. Rekao nam je da je u trenutku kada je sjeo, osjetio oštru bol u području desnog bubrega te istovremeno jako udaranje srca i gubitak daha. Prije tog događaja, više je puta imao upalu desnog bubrega. Taj je organ bio najneotporiniji u njegovom tijelu. Još smo u čudu pričali o tom neobičnom fenomenu, kada je u sobu ušao Lanzenrath i rekao da professor sjedi baš u stolici u kojoj je Gröning iscjeljivao svoje bolesnike.

Neuobičajeni tretman bolesnika koji je pružio prof. dr. Fischer.

Neuobičajeni tretman bolesnika koji je pružio prof. dr. Fischer. Kad je prof. Fischer sjeo u ovaj stolac, osjetio je da ga dodiruje neka zagonetna sila te je došao na ideju, da snage koje djeluju u ovom stolcu iskoristi za tretman mlade, već godinama nepokretne djevojke, a to predstavlja vrhunac našeg današnjeg izvješća. Uspjeh u liječenju s pomoću stolca u kojem je Gröning u Herfordu iscjeljivao svoje bolesnike.

Gröning je uvijek tvrdio da može u stolici iza sebe ostaviti posebne snage. Da li je profesor osjetio nešto od toga? "Svakako", rekao je Fischer, prekinuvši našu tjeskobnu tišinu. No, odmah se pozabavio planom. Iznenada je zamolio Lanzenratha da pođe s njim u vrt, u kojemu su kao i na dan našeg dolaska u Herford, bolesni strpljivo, ili puni očajanja čekali. Među njima je tražio nekoga tko je bio uzet i našao je jednu mladu djevojku koja je, nepokretnih nogu, bespomoćno ležala u sjenici. Uz pomoć Lanzenrahta donio ju je u dnevnu sobu i posjeo je u tajanstvenu stolicu. Tada je s njom započeo tretman kao što je uobičajeno radio kao psihoterapeut. Uskoro je otkrio uzrok njene uzetosti.

Djevojka, Anni Schwedler, stara 21 godinu, potjecala je iz Darmstadta. U jesen 1944. godine preživjela je teški zračni napad na taj grad. Anni je bila s majkom i dvadesetak drugih osoba u skloništu podruma jedne pivovare. Svi drugi, uključujući i njenu majku, uspjeli su pobjeći kroz izlaz za slučaj nužde, koji se mogao otvoriti upravo toliko da se kroz njega provuče čovjek. Međutim, na neki način, tijelo djevojke se zaglavilo u otvoru zida. Kuća je buknula u plamenu vatre. Već je počela gorjeti i djevojčina kosa. U zadnjem je trenutku jedan čuvar uspio izvući Anni van i pomoću vodenog crijeva ugasiti njenu odjeću koja je gorjela. I sad, kada je o tome pričala, njen zaprepašteni izraz lica pokazivao je unutrašnja preživljavanja koja su se tada u ratu u njoj odvijala. Ubrzo nakon spašavanja, osjetila je nesigurnost pri hodanju. Nekoliko dana poslije, počela je posrtati. Hod joj je postajao sve nesigurniji, sve dok na kraju njene noge nisu bile sasvim oduzete. Svi liječnički tretmani pokazali su se neuspješnima. I eto, sada je djevojka sjedila u čudesnoj stolici u kojoj je profesor Fischer doživio tako snažan šok.

Dok je djevojka privodila svoju priču kraju, profesor je ovako razmišljao: Ako je Gröning u svojoj stolici ostavio tajanstvene iscjeljujuće snage, onda mora biti moguće da one djeluju na bolesne i u njegovom odsutnosti. U kratkim je crtama ispričao djevojci o Gröningu, kao i to da je on u toj istoj sobi pomagao mnogim uzetim ljudima. Učinio je još nešto, pokazao je djevojci Gröningovu sliku. Zatim je, pun unutarnje napetosti, sasvim iznenada naredio: "Ustanite!" Pomislio je da bi Gröning isto tako postupio. Djevojčino lice je iznenada zasjalo, Anni se naglo digla iz stolice i bila je toliko zapanjena i uzbuđena zbog sposobnosti da to izvede, iako se u početku nije usudila napraviti niti korak. Profesor je ponovo naredio: "Sada hodajte!" Lanzenrath koji je stajao u blizini, morao je lagano privatiti djevojku za ruku, i ona je još nesigurno, plačući od radosti, prešla sobu do stolice u kojoj je sjedila Annina potpuno svladana majka. Tu je, međutim, Anni Schwedler malaksala. Eksperiment je trebalo izvesti još jedanput. I pri tom drugom pokušaju Fischer je pacijentici pokazao Gröningovu sliku i pri tom utvrdio jako strujanje krvi, crvenilo i toplinu u dotad oduzetoj nozi. Djevojka je ponovo ustala. Profesor joj je naređivao da nekoliko puta ustane i opet sjedne. Ustajanje je sve bolje uspijevalo. Na kraju, djevojka je bila u stanju preći cijeli put iz sobe, preko dvorišta, sve do ulice gdje su je smjestili u auto i odvezli njenom rođaku u Herfordu.

Svi smo bez daha promatrali taj eksperiment. Iste večeri izvijestili smo "Revue" da moramo produžiti svoj boravak u Sjevernoj Njemačkoj. Više nije bilo sumnje da je Gröning fenomen o kojem se ljudi moraju uvjeriti planiranim kliničkim eksperimentima. Htjeli smo sljedećeg dana pokušati stupiti u kontakt s Gröningom kako bismo mu pripremili put k liječnicima Sveučilišne klinike u Heidelbergu pred kojima bi on dokazao svoje sposobnosti.

Slijed događanja oko Brune Gröninga od ožujka 1949. godine

Zaplet oko tih događaja tako je velik da nam je samo uz veliki napor uspjelo dovesti ih u neki red kako bismo ih donekle učinili shvatljivima.

18. ožujka 1949.:
U Herfordu je Gröningova slava iznenada porasla. Navodno, ili stvarno iscjeljenje atrofije mišića kod Dietera, sina herfordskog inženjera Hülsmanna pročulo se u javnosti. Tome su dodana i druga izvješća o iscjeljenjima. Glasine i govorkanja širila su se brzinom vjetra. Velike gomile bolesnih skupljale su se ispred kuće Hülsmannovih u Herfordu, Wilhelmsplatz 7, u kojoj je boravio Gröning.

4. travnja 1949.:
Početak Gröningovog javnog iscjeliteljskog djelovanja u Herfordu. Snažan odjek. Gröning postaje čudotvorac iz Herforda. Malo po malo, počinju ga uzdizati kao neku vrstu Mesije, tim više, što on i sam svoju iscjeliteljsku sposobnost pripisuje Božjoj snazi.

27. travnja 1949.:
Zbog masovnog priliva bolesnika upliću se vlasti, naročito iz oblasti zdravstva. Gröning i Hülsmann pozvani su na razgovor kod ravnatelja zdravstvene službe u Herfordu, medicinskog savjetnika dr. Sieberta. Siebert je objasnio da je do tada šuteći podnosio Gröningovo djelovanje, ali da se sada, zbog velikog broja bolesnika i zbog svoje odgovornosti za javno zdravstvo, mora umiješati. Pokušao je na ponešto nespretan i razdražljiv način utvrditi Gröningove osobne podatke. Gröning mu je osporio pravo na to i pozvao ga da se, umjesto toga, osobno uvjeri na mjestu njegovog djelovanja u njegove metode i uspjehe. Siebert je to odbio uz objašnjenje da se ne može izvrgavati ruglu.

Tijekom sljedećih dana:
Tijekom trojnih razgovora između Hülsmanna, medicinskog savjetnika dr. Sieberta i herfordskog kriminalističkog inspektora Auera, Hülsmann inzistira – kao Gröningov oduševljeni pristalica, ali ne baš uvjerljivo – na tome da bi se gospoda mogla uvjeriti u Gröningove uspjehe. Siebert se držao odbojno i neobjektivno. Auer se držao objektivno.

30. travnja 1949.:
S obzirom na sve veću navalu ljudi koji su tražili iscjeljenje i na sve veće poteškoće s vlastima, Gröning je u kući Hülsmannovih održao neku vrstu konferencije za tisak. Tisak se u međuvremenu dokopao slučaja Gröning, učinio od njega senzaciju i objavio mnogo lažnih izvješća i iskrivljenih prikaza slučaja. Na toj se konferenciji pojavio vrhovni upravitelj Herforda, Meister, zajedno s vrhovnim intendantom Kunstom. Gröning je ispravio netočna izvješća. Međutim, između ponešto nesigurnog i uzdržanog Gröninga koji nije imao iskustva u pregovaranju s liječnicima niti u ophođenju s ljudima iz tiska te ostalih prisutnih, nije došlo do pravog kontakta. Strah vlasti od narušavanja javnog reda zbog masovne navale oboljelih, nepovjerenje ili otvoreno neslaganje liječnika i neuvjerljivost izvjestitelja, bili su na prvom mjestu.

3. svibnja 1949.:
Vrhovni upravitelj Meister posjećuje Gröninga u kući Hülsmannovih. Osobno je iz gomile onih koji su čekali izabrao jednu ženu sa simptomima uzetosti i doveo je pred Gröninga. Gröning je kod žene postigao očigledan uspjeh. Meister je otišao pod jakim dojmom.

3. svibnja poslije podne.:
Usprkos tome, vrhovni upravitelj šalje Gröningu poslije podne zabranu svake daljnje iscjeliteljske aktivnosti. Sadržavala je žalbeni rok od tri tjedna. Odnos između vlasti, Gröninga i masa koje su čekale, među kojima je prošlih tjedana došlo do mnogobrojnih važnih iscjeljenja, postajao je sve zamršeniji.

13. svibnja 1949.:
Samo 10 dana nakon zabrane koja se izvana oslanjala na Zakon Trećeg Rajha o iscjeljiteljima i terapeutima (PG), pojavila se u kući Hülsmannovih liječnička komisija. Sastojala se od vodećih ljudi grada: upravitelja bolnica u Bielefeldu, profesora dr. Wolfa; upravitelja zdravstvenih ustanova Bethela, profesora dr. Schorscha i medicinskog savjetnika dr. Rainera iz Bielefelda. Bili su nadalje prisutni i vrhovni upravitelj Meister te vrhovni intendant Kunst. Kunst i Wolf trudili su se biti objektivni. Dr. Rainer je bio potpuno odbojan. Objasnio je: "Moja gospodo! Sve što vam je ovdje pokazano, nije medicinskoj znanosti nepoznato. Takve slučajeve mi možemo tretirati s istim uspjehom. Ako već dolazim ovamo, želim vidjeti čudo." Učvrstio se savez između Gröningovih medicinskih protivnika i zbunjenih predstavnika vlasti. Ipak, Gröningu je ponuđeno da do 28. lipnja u svim sveučilišnim klinikama Britanske zone Njemačke kao i u gradskoj bolnici Bielefelda ili klinici u Bethelu, po dogovoru s glavnim liječnicima, dokaže svoju iscjeliteljsku sposobnost na slučajevima koji se mogu klinički dokazati.

Idućih dana:
Usprkos tomu što su Gröning i njegova okolina usmeno i pismeno upozorili o zabrani njegova rada i o uzaludnosti čekanja, gomile tražitelja pomoći, skupljale su se pred kućom Hülsmann. Također dolazi do iscjeljenja koja se teško mogu kontrolirati te se mogu objasniti samo Gröningovim djelovanjem na daljinu na ljude koji su čekali.

20. svibnja 1949.:
Gröning se izjašnjava spremnim da svoju iscjeliteljsku sposobnost dokaže u gradskim bolnicama u Bielefeldu, ali se na putu k prof. Wolfu vraća natrag u instinktivnom nepovjerenju prema zamkama medicinara. Pri tome je izvjesnu ulogu odigrao neki g. Klemme kojega je Gröning iscijelio. Klemme predlaže Gröningu da prekine borbu s herfordskim vlastima i umjesto toga da to raspravi s predsjednikom vlade, Drakeom, u Detmoldu, kojega je Klemme dobro poznavao.

23. svibnja 1949.:
Kontakt s Drakeom odvija se pod nesretnim okolnostima. Na nagovor nekog Egona-Arthura Schmida koji se pojavio u krugu ljudi oko Gröninga i predstavljao se kao lektor, Gröning postavlja navečer uoči posjete Drakeu tzv. "dijagnozu na daljinu" o zdravstvenom stanju Drakea. Takve Gröningove dijagnoze na daljinu su sasvim posebna stvar koja se ne može bez daljnjega protumačiti medicinskim poimanjem. (U nizu izvješća u časopisu "Revue" bit će o njima još podrobno govora). Uvjeren u Gröningovu sposobnost, Schmidt je Drakeu predočio "dijagnozu na daljinu". Ovaj u njoj otkriva nekoliko pogrešaka. Liječnik iz Detmolda, dr. Dyes, otvoreni Gröningov protivnik koji sudjeluje u raspravi, stiče nadmoć. Rekao je Gröningu da može napraviti i dokazati što god hoće, no, zabrana za obavljanje iscjelivanja neće biti povučena. (Tu će izjavu dr. Dyes osobno potvrditi suradniku časopisa "Revue" - prof. dr. Fischeru). Dyesove riječi imale su nepopravljiv utjecaj na daljnji razvoj događaja. Gröningov instinktivan osjećaj nepovjerenja prema liječnicima time se još više učvršćuje, čime je i s njegove strane, svaki razborit sastanak postao nemogućim. Dr. Dyes nije upozorio Gröninga na paragrafe o izuzecima u Zakonu o iscjeliteljima i terapeutima prema kojima se, usprkos zakonskim odredbama, u iznimnim slučajevima, mogu dodijeliti posebna odobrenja za obavljanje prakse iscjeljivanja.

24. svibnja 1949.:
Održan je razgovor između Gröninga i gradskog upravitelja Wöhrmanna, zamjenika glavnog gradskog upravitelja Meistera, koji je bio na odmoru. Pri tome je Wöhrmann, prema izjavi osam svjedoka, rekao sljedeće: To što pred kućom na Wilhelmsplatzu 7 tisuća ljudi čeka na iscjeljenje, njega ta masa ne zanima. Liječenje oboljelih je od sekundarnog značenja. Njega zanima samo iscjeljenje duša i oprost grijeha. Sve tjelesne patnje male su u odnosu na zravlje duše. Budući da Gröning na pitanje, da li se on može prihvatiti i oprosta grijehova, nije dao nikakav odgovor, njegov je sugovornik bio sasvim nezadovoljan razgovorom s njime.

7. lipnja 1949.:
Ponovni posjet liječničke komisije Gröningu, u kojoj su tom prigodom bili i Wöhrmann i medicinski savjetnik dr. Siebert. Rasprava traje 5 sati. Ustrajanje na zabrani svake iscjeliteljske djelatnosti. Produžetak roka za žalbu do 28. srpnja. Gröningu se još jednom nudi da svoju iscjeliteljsku sposobnost dokaže na klinikama i bolnicama. Međutim, do toga nije došlo zbog dubokog nepovjerenja. (Prof. dr. Fischer je poslije, kao opunomoćenik -časopisa "Revue", tvrdio da to nepovjerenje nije bilo neopravdano.)

18./19. lipnja 1949.:
Kako bi umirio tisuće bolesnih koji su na Wilhelmsplatzu čekali Gröninga, Wöhrmann se osjetio primoranim privremeno ublažiti zabranu iscjeljenja.

20. lipnja 1949.:
Demostracija ljudi koji su čekali na iscjeljenje ispred gradske vijećnice i stana Wöhrmannovih. Policija je bespomoćna.

21. lipnja 1949.:
Ponovljeno ublažavanje zabrane.

24. lipnja 1949.:
Vraća se glavni gradski upravitelj Meister i potvrđuje zabranu. Ponovne demostracije. Odnosi se sve kobnije zapliću.

25. lipnja 1949.:
Na poziv veletrgovca Westphala iz Hamburga, kojemu je Gröning ublažio astmatične tegobe, Gröning kreće za Hamburg. Nada se da će tamo moći nastaviti svoj iscjeliteljski rad. Međutim, pokazalo se da je to i u Hamburgu bilo nemoguće.

29. lipnja 1949.:
Gröning napušta Hamburg i odlazi u nepoznatom smjeru. Prate ga Hülsmann i njegova žena. Javnost i policija mu gube svaki trag.


Legenda:

Bolesnici koje je tretirao Gröning, a koje je potražio prof. dr. Fischer prije svog osobnog susreta s Gröningom.Bolesnici koje je tretirao Gröning, a koje je potražio prof. dr. Fischer prije svog osobnog susreta s Gröningom.

  1. Bubrežni bolesnik gospodin Klüglich iz Bielefelda koji je živio u stalnim strahu od operacija. Naše izvješće opisuje u kojem ga je stanju našao prof. Fischer – istražitelj po nalogu časopisa "Revue" – tjednima nakon Gröningova tretmana.
  2. Kćerkica hamburške obitelji Mendt pokazala je prof. Fischeru da se Gröningov – učinak može iskoristiti u medicini. Gröning je pozitivno psihoterapeutski djelovao na spinalnu dječju paralizu.
  3. Gospođa Wehmayer. Kad ju je posjetio i kad je čuo o njenim boravcima u bolnici i o doživljaju njenog supruga (vidi izvješće), prof. Fischer je bio duboko dirnut Gröningovom sposobnošću liječenja na daljinu.
  4. Gospođica Schwerdt opisala je prof. Fischeru susret s Gröningom naveden u izvještaju, kako se pomoću kuglice od staniola vratila čovjeku kojeg voli i kako ih je oboje izliječio.
  5. Gospođa W. iz Bielefelda koja je vodila trgovinu bicikla nakon smrti svoga supruga 1946. godine. Prof. Fischer razgovara s liječnicom koja je prije Gröninga poduzela složen i bezizgledan tretman te gospođe.
  6. Razumni poslovni čovjek Kargesmeier iz Bad Oeynhausena kojem niti jedna operacije nije mogla odstraniti velike bolove uzrokovane neuralgijom trigeminusa. Nakon Gröningovog tretmana prof. Fischer ga je našao u dobrom zdravstvenom stanju.
  7. Uz krevet gospođe E. sjedi dr. Morters koji je liječio pacijenticu prije Gröningova djelovanja. I ovaj je slučaj dao povoda časopisu "Revue" da uvjeri liječnike sveučilišne klinike o nužnosti kliničkih ispitivanja Gröningove metode. O tome će časopis "Revue" izvještavati u sljedećem broju.

Dokumentarfilm

Dokumentarni film:
„Fenomen
Bruno Gröning”

kino termini u gradovima diljem svijeta

Grete Häusler-Verlag

Naklada Grete Häusler: Veliki izbor knjiga, časopisa, CD-a, DVD-a i kalendara

fwd

Znanstvenici dolaze do riječi: Zanimljivi aspekti Učenja Brune Gröninga